U Brodu, jednom od važnih strateških i prometnih mjesta koje je kontroliralo granični prijelaz prema Turskoj i povezivalo glavne trgovačke putove, Austrija u vremenu 1715.-1780. gradi veliku Carsku i kraljevsku slavonsku pograničnu tvrđavu Brod na rijeci Savi, koja zajedno s utvrđenim slavonskim baroknim gradovima Osijekom i Starom Gradiškom pripada velikom obrambenom sustavu na granici prema Turskom carstvu kojeg je u prvoj polovici 18. stoljeća koncipirao princ Eugen Savojski. Prisilnim rabotama gradili su je seljaci graničari, njih 634 dnevno i još davali 53 konjske zaprege na dan za prijevoz materijala. Tvrđava pravilnog zvjezdolikog oblika koji je diktirao ravničarski teren zidana je zemljanim nabojem, opekom, drvetom i djelomično kamenom, a bila je predviđena za smještaj 4.000 vojnika, većinom pješaka i 150 topova. Prema jednoj procjeni izdržljivosti brodske tvrđave, u slučaju klasične opsade i potpuno ispunjenih kanala neprijatelju bi trebalo deset dana pripreme za napad i 46 dana za zauzimanje čitave tvrđave. Tvrđava Brod zauzimala je oko 33 ha. Kako vojne vlasti nisu dozvoljavale gradnju kuća od čvrstog materijala, jer je čitav grad bio unutar dometa tvrđavskih topova, Brod je kroz cijelo 18. i veći dio 19. stoljeća bio grad malih drvenih kućica pokrivenih šindrom ili daskama. U slučaju turskog napada grad se trebao porušiti da artiljerija ima slobodan brisani prostor oko tvrđave. Iako kao vojna utvrda na granici tvrđava gotovo nikad nije bila u prilici dokazati i potvrditi svoju borbenu moć, na prohujalo vrijeme svakodnevnog vojničkog života koji se u njoj odvijao podsjećaju brojni sačuvani fortifikacijski objekti. Tvrđava Brod građena je prema Vaubanovom sistemu. U osnovi je kvadratnog oblika, a sistem obrambenih jaraka daje joj zvjezdoliki tlocrt. Imala je tri obrambena pojasa: unutrašnji, vanjski i južni, a štitila su ju i dva pojasa grabišta, u koja se voda dovodila iz obližnjeg potoka. Južna strana tvrđave posebno je ojačana utvrđenjem zvanim hornwerk jer u tlocrtu sliči na rogove (njem. horn – rog). Primarna zadaća hornwerka je topovima onemogućiti prijelaz Turaka preko Save, ali je unutar južnog obrambenog pojasa, do kraja 18. stoljeća sagrađeno više objekata poput zgrade zapovjednika tvrđave u kojoj je danas sjedište glazbene škole, časničkog paviljona u kojem se danas smjestila gradska uprava, stana tvrđavskog kapelana (u kojemu je danas caffe bar Kapelanov stan), zapovjednikove kuhinje, kolarnice i štale, dok su slobodni prostori korišteni za voćnjake, vrtove i parkove. Unutrašnji, središnji dio tvrđave, kvadratnog je oblika, a čine ga četiri bastiona povezana bedemima. Bastioni-peterokutna utvrđenja građena od zemljanih naboja, a s vanjske strane ozidana ciglom, organizirani su za posljednji otpor od neprijatelja i s njih se mogao nadzirati prostor ispred tvrđave, braniti vanjske bedeme i susjedni bastion. U svrhu obrane, na bastionima su, osim 46 cm visokih platformi za topove, bile smještene i po 4 stražarnice. Između svaka dva bastiona su kurtine – glavni bedemi. Zidani su ciglom a s gornje strane je zemljani nadsloj po kome vodi obrambeni put. U unutrašnjosti kurtina su prostori za smještaj ljudi i municije te radionice neophodne za funkcioniranje tvrđave a po sredini prolazi. U obnovljenoj kovačnici smještenoj u zapadnoj kurtini posjetitelje tvrđave danas dočekuje kostimirani kovač.